FraNklYspEakIng

Bošnjaci mogu iskušati i ispucati na stotine novih stranaka i lidera, ali ako svi oni i dalje budu funkcionisali po dobro znanom IMT principu nema nam spasa. Jedini način spasa jeste stvaranje stranaka i lidera koje će osnovu svoga rada temeljiti na moralnima načelima. Na nama je jasan izbor: Ili moralna načela ili propast!, a s vremenom smo u cajtnotu

Minulih nekoliko dana korisnici interneta su se mogli suočiti sa neobičnom informacijom iz svijeta astronomije. Naime, izvjesna galaksija po imenu Andromeda, udaljena od našeg Mliječnog puta svega nekoliko svjetlosnih godina, postala je kanibal. Možete zamisliti, astronomi su nedvosmisleno ustvrdili da ovaj proždrljivac – koje li drskosti – guta okolne male galaksije (stručnije kazano: uvlači ih u svoje gravitaciono polje). Jedan zapadni mislilac je kazao kako nikada za duže vrijeme neće koegzistirati dva susjeda, pri čemu je jedan jak a drugi slab, a da nakon stanovitog vremena ovaj jaki neće pokušati  progutati onog manjeg. Nije teško ne složiti sa nedavno iznesenim stavom publiciste Fatmira Alispahića kako je teza o neuništivosti i nepoderivosti Bosne čisti bošnjački mit. Stotine je naroda, država i jezika nestalo kroz povijest, a i danas nestaje. Po čemu to bošnjački narod i Bosna imaju ekskluzivitet? Ko je garant takvoj nekakvoj nedodirljivosti Bosne i Bošnjaka u njoj – da to nije kakva ovosjetska sila ili sâm Bog? Takve ovosvjetske sile barem do dogledne budućnosti nema ni na vidiku, a što se tiče Boga, On je uspostavio vrlo jasna i striktna pravila kada i kako će nekoga štititi. Jedno od njih je i sljedeće: „Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda sve dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika. (er-Rad, 11) Ili, drugo Božije pravilo: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite.“ (en-Nisa', 6) Ili, treće Božije pravilo: „I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. (el-Enfal, 60)
Sama činjenica da je Uzvišeni Bog dozvolio da Njegova najsvetija mjesta, poput Meke i Jerusalema, preko hiljadu godina budu pod vlašću i kontrolom mnogobožaca i inovjeraca jasno pobijaju navode nekih sarajevskih pobožnjaka i šejhova koji tvrde da je Sarajevo sveto mjesto i da će se u njemu zanavijek čuti ezani. Zato se slobodno može kazati: Sveti su sami Božiji zakoni i pravila te će, shodno tome, biti sveti oni narodi, gradovi, zajednice i države koji su najdosljedniji u primjeni rečenih Božijih pravila. Bošnjačke elite su navedena tri kur'anska pravila taman toliko dosljedno primijenile u praksi da nam najbolje odgovara opis onih koje je Imam Ali, mir neka je na nj, svojevremeno uputio svojim sunarodnicima:
Teško vama! Umorio sam se koreći vas. Jeste li zadovoljni životom ovosvjetskim umjesto životom budućim? Ili poniženjem umjesto dostojanstvom? Kada vas zovem da se borite protiv neprijatelja vašeg, oči vam kolutaju kao da ste već u pandžama smrti i kao da ste izbezumljeni od zaprepašćenja. Savjete moje niste shvatili, pa ostadoste smeteni. Kao da su vam srca pogođena ludilom pa ne shvaćate. Primjer vaš je primjer deva čiji čuvari su zalutali; tako, ako se one okupe s jedne, raziđu se s druge strane. Boga mi, ako neko omogući neprijatelju svom da ga nadvlada tako da mu čupa meso, drobi kosti i guli kožu komad po komad, onda to znači da je bespomoćnost njegova velika, a srce njegovo slabo i zatočeno u grudima!

Sidranov moral na službenom putu
Za demonstraciju izbezumljenosti bošnjačkih elita, ali i bošnjačkog puka, dovoljno je svega nekoliko sljedećih primjera.
1. Prije koji mjesec je najveći živi bošnjački pjesnik i scenarista, i mislili smo patriotski i moralni stub Bošnjaka – Abdulah Sidran, tamo negdje daleko, iskazao osobnu želju da ponovo uspostavi saradnju sa najvećim bošnjačkim izdajnikom i protuhom E. Kusturicom. Jest da Sidran ima neku bijednu penzijicu (na sramotu bošnjačkoj vrhušci!) i da kao i mnogi njegovi sunarodnici teško sastavlja kraj s krajem – pa, ipak njegova izjava o blizini (dvadesetak km) njegova sjedišta i Drvengrada ‘krvnikova šegrta’ i mogućnosti započinjanja novog zajedničkog filmskog projekta s Kusturicom, zapravo, govori o simboličkoj blizini moralne prevrtljivosti bošnjačkog pjesnika, koji se za malo ‘šuški’ ponovo iz odore zasjenjenog i zaboravljenog patriote u nekom Goraždu promeće u slavnog i poželjnog multikulturalca.
Gori od Sidrana može biti samo drugi opet ‘tamo negdje u dalekoj Evropi’ navodno najveći živući pisac Dževad Karahasan, koji je izjavio da je “Karadžić žrtva historije i da je izmanipulisan.” Karahasan se, zapravo, samo uhvatio u zapadnjačku matricu po kojoj umjetnik musliman na Zapadu može biti zapažen samo ako povremeno ‘lane’ nešto protiv Islama i muslimana i ako izriče hvalospjeve nemuslimanima. U ovom slučaju se ne radi o hvalospjevu nego amnestiji nekoga (Karadžića) ko i u takvoj Evropi ima status zločinca-luđaka. No, promućurni Karahasan zna da nije ovom izjavom ozlojedio Evropljane, nego je još više zadobio njihove simpatije: Kad je mogao amnestirati onakvog zlotvora nad vlastitim narodom, kako tek neće amnestirati ‘našu islamofobiju’ – rezonoski će zaključiti evropski ideolozi.
2. Na nedavnom sijelu s jednim visoko pozicioniranim federalnim dužnosnikom, inače odranije poznatijim kao pripadnikom radikalnijeg desnog krila bošnjačke politike, saznajem kako je i on odnedavno revidirao te kako treba napustiti nacionalnu politiku. Rekoh mu tada: Pazi, nacionalna politika nije naš izbor, mi smo na nju natjerani. Zamisli situaciju da se mi zbiljski odreknemo svih elemenata nacionalne politike i prihvatimo postulate nekadašnjeg bratstva i jedinstva, hoće li to imalo promijeniti stavove okolnih Srba i Hrvata spram nas? Neće! Prije nekoliko godina sam prisustvovao okruglom stolu u Bošnjačkom institutu na kojem je Marko Oršolić održao divan bratstvo-jedinstvujući govor; rekao sam tu tada: Sjajno, ali pod uslovom da u taj vaš diskurs možete unijeti još barem 100 tisuća Hrvata – u protivnom, ne znam kome se obraćate, mi Bošnjaci smo odveć na tom kursu. Naravno, jasno je odakle sve češći povici u bošnjačkoj intelektualnoj eliti: Nama ne trebaju lideri, name ne treba nacionalna politika... i sl.! – sve je to odraz kulminacije razočarenja poraznim rezultatima politike aktuelnih bošnjačkih političkih lidera. No, ovakvi porazni rezultati nisu odraz vođenja nacionalne politike, nego odraz vođenja nikakve politike. Sve dok okolo nas postoje nacionalistički vukovi i mi moramo biti nacionalno opredijeljeni. Hazreti Ali je kazao: “Ako među vukovima ne budete vuk, bićete pojedeni.”
 
Crvenkapica i sedam vukova
3. Bošnjačko intelektualno i političko vođstvo, držeći se slijepo i dalje parole: Bošnjaci svih zemalja razjedinite se!, nastavlja s bratsvo-jedinstvujućim multi-kulti kursom, kao da se okolo ništa ne dešava. Nakon što je Evropa ukinula ‘lovostaj’ rušiteljima Bosne, namah je i ‘kunto i panto’ krenuo kidisati na ono malo preostale bh. državnosti – čega je posve logična posljedica  novonastalo blagostanje za buđenje raznolikih bh. satrapa. Tako se uvijek kalkulantni i ucijenjeni HDZ-ov lider Čović odvažio da sve buduće političke procese i mijene u BiH uslovljava trećim hrvatskim entitetom. Nakon smjene na kormilu u Zagrebu, glasovi iz Hercegovine biće sve glasniji i opasniji. Naravno, bošnjačaka elita shvatiće, kao i mnogo puta do sada, da je trebala imati kišobran tek kad dobrano pokisne.
Prije nekih desetak dana Turski premijer Recep Tayyip Erdogan trebao je biti domaćin sastanka lidera SDA Sulejmana Tihića, SBiH Harisa Silajdžića i SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije, s ciljem približavanja stavova bošnjačkih stranaka u BiH i s namjerom formiranja neke bošnjačke koalicije. Zvanično su stranački prvaci u ovaj anadolski grad pozvani na manifestaciju Šebi Arus, koja se svake godine, krajem decembra, održava u povodu smrti Mevlane Muhammeda Džellaludina Rumija. Nezvanično, na marginama konferencije, trebao se održati trojni politički sastanak. Predsjednik SDA Sulejman Tihić odbio je poziv, jer smatra da sastanci te vrste nisu rješenje za BiH. “Mislim da bi jednonacionalni sastav išao naruku, odnosno, tjerao vodu na mlin Čoviću i Dodiku", istakao je Tihić, i “Nisam za plemenske podjele!” iznio je svoj stav Lagumdžija. Dočim, stvari stoje obrnuto, rečeni bošnjački dvojac je potvrdio da je za unutarbošnjačku plemensku podjelu, dok u srpskom i hrvatskom plemenu vlada puno jedinstvo oko temeljnih državotvornih pitanja. To se upravo najbolje  pokazalo u netom završenom izboru gradonačelnika u Mostaru, gdje je jedinstveno hrvatsko pleme, zahvaljujući uzdržanim (bošnjačkim) SDP- glasovima, ponovo dobilo strateški važno mjesto gradonačelnika (Lj. Bešlić). Ili, zamislite našu bezmalo jednonacionalnu fudbalsku reprezentaciju – da ju je kojim slučajem sastavljao rečeni bošnjački dvojac, ona bi vjerovatno nacionalno bila ‘izbalansirana’ – ali na šta bi ličila njena igra?
Na sceni su brze tektonske političke promjene, relativno moćna turska diplomatija je pokušala da nas malo uzme za ruku i provede kroz ‘šumu’ punu vukova, ali šta uraditi s našim malim političkim ‘crvenkapicama’ koje ne razlikuju ‘baku’ od ‘vuka’?   

Ibrahim AVDIĆ